Nikad nisam, vjerovala u ljubav na prvi pogled dok me nije iznenada strefila. Pokraj menze studentskog doma Cvjetnog Naselja, jedno sito, drugo gladno, istovremeno smo se mimoilazeći se zagledali jedno u drugo. Nije to bilo obično gledanje, ono se nastavilo i kad smo svatko u svom smjeru produžili dalje tako da mi je izazvalo blago iscasenje vrata.Osjećala sam se čudno, kao kad u filmu uspore snimku, i sve ostalo osim glavnih aktera bude u njeznoj izmaglici. Totalno pateticno znam, ali to je bio najljepsi muskarac kojeg sam ikad vidjela, a i on je očito primjetio mene. Odsetala sam dalje u svoj dan s nekom znakovitom slutnjom.
Nakon tog dana posvuda smo se susretali. Trajalo je to mjesecima. Uvijek bi se zacudjeno gledali ravno u oci i nasmijesili jedno drugom, bez rijeci. Veselila sam se tim tihim susretima, trazeci ga u tramvajima, kaficima, Studentskom Centru, kinima, parkovima...i svaki dan bi se negdje sreli.
To je svakodnevno susretanje postalo moj omiljeni desert.
Netom prije pocetka ljetnih praznika setala sam Savskom uronjena u neke svoje misli kad sam vidjela da mi iz suprotnog smjera dolazi bas on, duge plave kose, velikih zelenih ociju s onim njegovim tihim koracima sav uronjen u neku osebujnu mekocu. Kad smo bili na korak jedno od drugog oboje smo se nasmijali i s osmijehom produzili svatko u svom smjeru.Tada se on predomislio i vratio se par koraka unatrag do mene rekavsi : "Mislim da je vrijeme da se mi konacno upoznamo."
Rekao je to tako prirodno i direktno, kao da je nase upoznavanje nesto neizbjezno. Kao da se radi o nekom dogovoru koji smo davno potpisali. Svidjela mi se ta iskrenost i ogoljenost. U toj je recenici bilo toliko toga, a potpisala bih svako slovo. Pa i jesam, razmijenili smo imena i otisli na nas prvi caj i naravno kolace.I bio bi to savrsen pocetak stereotipne ljubavne price da ja sutra nisam trebala putovati kuci za Split a on tko zna gdje, ( zapamtila sam samo da je odrastao u Sarajevu).
To sam ljeto u Splitu bila sva nekako tugaljiva i bezvoljna, nije mi se dalo mrdati iz kuce...U sobi sam slusala muziku i cekala da ljeto prodje..pa da mogu opet odjuriti u Zagreb i nastaviti gdje smo stali.Osjecala sam se kao da moram stisnuti pauzu na nekom carobnom dijelu predivnog filma jer onaj s kim ga gledam mora na wc. Vrijeme jako sporo prolazi kad cekas da prodje. Ukucani su se malo zabrinuli (za moj blijedoliki ten, najvjerojatnije) pa su zvali Sos sluzbu tj. moju dragu musku ekipu iz ulice. Nisam ja kriva sto tad nijedan od njih nije imao curu, pa su mene, frendicu, vodali svuda naokolo i tretirali ko princezu. Odlucili su me po svaku cijenu odvuci na plazu..a bilo ih je vise i jaci su pa nisam bas ni imala nekog izbora. Al nastavila sam se duriti u odjeci na uzarenom žnjanskom kamenju i suncu.
K nama na plažu je ipak došla još jedna simpatična djevojka, njihova nova prijateljica ( a moraju valjda nekog šetat dok sam ja na faksu) na koju uopce nisam bila ljubomorna. Čavrljale smo, dosta ugodno neko vrijeme kad je ona rekla da je k nama pozvala jos jednog svog prijatelja koji je jako drag i sramežljiv i koji se nedavno tu doselio iz Rijeke, pa ne pozna jos nikog. Mrzovoljno sam pomislila sam kako mi se danas stvarno neda biti druželjubiva, ali pošto sam veteran selidbi i znam sve traume koje uz to idu odlučila sam se nasilu potruditi.
Kad sam se usiljeno okrenula i pružila pridošlici ruku zamrzla sam se u nevjerici. Bilo je podne i slabo sam jela, i znam da je sunce jako ali nisam vec mogla zaraditi sunčanicu?! S druge strane me gledao identičan iznenađen pogled. Par sekudni smo samo tako oboje stajali s rukama u zraku..a ostali su naravno gledali u nas ne kužeći ništa.
Kad sam došla do riječi, upitala sam ga : "Pa otkud ti tu? "
" A pred par dana sam se doselio..." odgovorio je moj Zagrebački "stalker". I sigurno sad mislite da sam to izmislila ali on je stvarno stajao predamnom usred Splita, na mojoj plaži i sudbina je htjela da se došao na plažu taj dan upoznati upoznati bas samnom i mojom ekipom. Opet.
Od tog smo trenutka bili nerazdvojni i poštediti ću vas cmoljavih detalja prvog pravog datea, prvih poljubaca, držanja za ruke jer sve to previše podsjeća na jeftine ljubiće koje ja naravno nikad nisam čitala.
I ne nismo se poslije vjenčali i on nije otac mog djeteta, ali je sigurno važan dio mog ljubavnog rezimea.
Ne govorim to samo radi ovog neobičnog početka već i onoga što je slijedilo, ali o tome u nastavku priče.
....
